Tatjana Babić and Aleksandra Pešterac

Autor(i) / Reprezentanți echipă

Tatjana Babić and Aleksandra Pešterac

Profesia

architects

Colectiv/birou

Scen - Centre for Scene Design, Architecture and Technology, FTN, Novi Sad

Co-autori/membrii echipei

Zorana Rabrenović, Doroteja Jonov, Marija Varga, Anđela Radun, Anja Kodić, Lara Dragaš, Doroteja Dević

Colaboratori externi

Jovana Miletić, Jovana Katić, Magdalena Cvetković

Locația proiectului

Novi Sad, Serbia

Buget în euro

1000

Suprafața

4 sqm

Dată început proiect

March 2024

Dată finalizare construcție

July 2024

Website

Vezi website

Credite foto

Marija Beljkaš

Text de prezentare a autorului/biroului în limba maternă

Tatjana Babić (1970) je arhitekta i docent na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a magistrirala i doktorirala na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.  Bavi se istraživanjem savremenih arhitektonskih praksi, sa naglaskom na ispitivanje potencijala kreativnog edukativnog procesa u cilju povezivanja ljudi i stvaranja zajednice aktivnih građana. Tokom nastavnog procesa osmislila je i vodila niz istraživačkih projekata u kojima je učestvovalo više od 100 studenata. Zajedno sa kolegama organizovala je više projekata orijentisanih ka stručnoj i najširoj javnosti. Rezultate ovih istraživanja prikazala je na više reprezentativnih stručnih izložbi. Aleksandra Pešterac (1984) je arhitekta. Bavi se arhitektonskim projektovanjem, s fokusom na scensku arhitekturu. Diplomirala je i doktorirala na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sad, gde je kao vanredni profesor angažovana na predmetima iz oblasti scenske arhitekture. Šef je Katedre za scenski dizajn. Kao projektant je učestvovala u izradi nekoliko arhitektonskih projekata od nacionalnog značaja. Objavila je nekoliko radova na međunarodnim konferencijama i u domaćim časopisima. Koautor je nekoliko značajnih nagrađenih projekata iz oblasti arhitektonskog projektovanja. Aktivno učestvuje kao autor ili mentor u brojnim grupnim izložbama i radionicama.

Descrierea proiectului în limba maternă

Projekat „Kibic šetnja” realizovan je u okviru Regio earth festivala, u najstarijem delu Novog Sada – u Almaškom kraju. Cilj projekta, koji je uključivao privremenu prostornu instalaciju i šetnju, bio je da učesnike festivala i sve zainteresovane građane upozna sa specifičnim ambijentom i poetikom koje čuva genius loci nekadašnjeg Novog Sada. U ovom projektu je posebno bilo važno naglasiti delovanje grupe „Almašani“, koji su u periodu od 2005. godine do danas nizom akcija u prostoru sačuvali i zaštitili ovaj kraj od nestanka. Šetajući krivudavim ulicama, razgledajući arhitekturu objekata, ulazeći u pojedina dvorišta, i pričajući sa lokalnim stanovništvom, učesnici šetnje imali su priliku da saznaju o istoriji kraja i načinu života ljudi koji su ga nastanjivali. Tokom 300 godina postojanja određeni delovi ovog kraja su iščezli. U cilju upoznavanja posetilaca sa nestalim fragmentima prošlosti, na posebno izabranim tačkama u prostoru postavljeni su izložbeni panoi - kibicari. Dizajn kibicara nastao je transformacijom tradicionalnog arhitektonskog elementa kuće – kibicfenstera. Element koji je nekada služio za osmatranje prostora ulice iz kuće tako da ste nevidljivi spolja, sada ima ulogu da omogući posmatranje fragmenata prostora ovog specifičnog kraja koji danas nedostaju. Izabrane fotografije štampane grafičkom tehnikom - transfera na prirodnom platnu, bile su postavljene u okviru kibicara kako bi omogućile prikaz autentičnih prostora, priča i slika iz slojeva prošlosti ovog kraja. Kraj šetnje podrazumevao je vraćanje na početnu tačku - plato ispred Kulturne stanice Svilare, gde su svi kibiceri bili postavljenu u jedinstvenu prostornu instalaciju i budili znatiželju prolaznika koji su ovoga puta bili u prilici da sagledaju celovitu priču o mnogim izgubljenim fragmentima iz prošlosti Almaškog kraja. Ovako postavljena prostorna instalacija, koristeći se jezikom prevođenja arhitektonskog elementa u prostornu instalaciju koja komunicira svojom pojavnošću u prostoru, postala je odjednom ekstenzija starog kraja i na taj način uspostavila dijalog sa slučajnim prolaznicima, ali pre svega sa zajednicom Almaškog kraja. Tokom 20 godina delovanja udruženja Almašani, mnogi pojedinci su se priključili njihovim akcijama i projektima, i zajednički su doprineli da se kraj sačuva i obnovi. Ovaj projekat govori o tome kako se može prikazati autentičnost jednog prostora, ali i borba građana za novi život tog istog prostora.